Sarme...


Ni za sarmu, dragi moji nemam recept drugačiji od vašeg, jer ko to još nije kuhao sarmu po maminom ili bakinom receptu. Sarma je dio nas, našeg odrastanja i ne postoji slavlje, bar u mom kraju, gdje sarma nema jednu od glavnih uloga... Pa tako se način pripreme prenosi s generacije na generaciju.

Ali ja ne bih bila ja, da ni ovdje nisam dodala nešto svoje... Na prvo mjesto stavljam kiseli kupus. Važno je da je od 1.  klase i prirodno kiseljen.
Važno je da sami sameljete meso i odredite odnos, ako koristite svinjetinu.
Ja uvijek radim sa 70 posto junetine, 20 posto svinjetine i 10 posto dimljene pancete. Meso je od plećke ili vrata.
U meso dodajem prethodno popržen luk sa usitnjenom slaninom...  

1 žlicu mljevene, slatke paprike. Dodam još 1 šalicu vode u kojoj otopim 1 kocku za juhu, vrlo malo riže, 2 -3 češnja češnjaka, pola vezice peršina, sol i papar.


Sve ostalo činite kako ste činili i do sad...
Kuha se na lagano i s malo vode, opterećeno nekim predmetom... ja sam naslijedila jedan lijepi kamen koji stavim na izvrnuti poklopac, manjeg obima.

Primjedbe