petak, 25. rujna 2015.

Sarme...


Ni za sarmu, dragi moji nemam recept drugačiji od vašeg, jer ko to još nije kuhao sarmu po maminom ili bakinom receptu. Sarma je dio nas, našeg odrastanja i ne postoji slavlje, bar u mom kraju, gdje sarma nema jednu od glavnih uloga... Pa tako se način pripreme prenosi s generacije na generaciju.

Ali ja ne bih bila ja, da ni ovdje nisam dodala nešto svoje... Na prvo mjesto stavljam kiseli kupus. Važno je da je od 1.  klase i prirodno kiseljen.
Važno je da sami sameljete meso i odredite odnos, ako koristite svinjetinu.
Ja uvijek radim sa 70 posto junetine, 20 posto svinjetine i 10 posto dimljene pancete. Meso je od plećke ili vrata.
U meso dodajem prethodno popržen luk sa usitnjenom slaninom...  

1 žlicu mljevene, slatke paprike. Dodam još 1 šalicu vode u kojoj otopim 1 kocku za juhu, vrlo malo riže, 2 -3 češnja češnjaka, pola vezice peršina, sol i papar.


Sve ostalo činite kako ste činili i do sad...
Kuha se na lagano i s malo vode, opterećeno nekim predmetom... ja sam naslijedila jedan lijepi kamen koji stavim na izvrnuti poklopac, manjeg obima.